govòriti

govòriti (∅, što) nesvrš. 〈prez. gòvorīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}imati sposobnost prenošenja poruke riječima; zboriti 2. {{001f}}riječima iznositi neki smisao (tekst, obično bez predloška, za razliku od čitati) 3. {{001f}}najavljivati sredstvima izvan jezika 4. {{001f}}razgovarati {{/c}}[želio bih s vama ∼] {{c=0}}5. {{001f}}iznositi sadržaj {{/c}}[knjiga govori o...; to nam govori u prilog (čega)]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼ čisto {{c=0}}(za dijete, za koga tko govori strani jezik) izgovarati bez nedostatka u organima za izgovor; {{/c}}∼ gluhom {{c=0}}uzaludno objašnjavati komu; {{/c}}∼ od klipa {{c=0}}= govoriti s nokta; {{/c}}∼ s nokta {{c=0}}govoriti, iznositi činjenice napamet, govoriti ili što tvrditi, bez oslonca na činjenice; pričati priču, govoriti od klipa; {{/c}}∼ tečno {{c=0}}1. {{001f}}znati neki tekst izgovarati bez zapinjanja 2. {{001f}}znati aktivno govoriti strani jezik; {{/c}}∼ u vjetar {{c=0}}govoriti uzalud; {{/c}}nešto mi govori {{c=0}}ima nekih znakova, čini mi se, slutim {{/c}}[slabo stvari stoje, ali nešto mi govori da će se popraviti]{{c=0}}; {{/c}}nit govori nit romori {{c=0}}napadno šuti, ne daje riječi od sebe; {{/c}}on govori (francuski itd.) {{c=0}}on zna (francuski itd.); {{/c}}to nam govori {{c=0}}to nam kaže, iz toga se može zaključiti, iz toga slijedi zaključak; {{/c}}šta (što) ćeš ∼, šta treba ∼ {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji ili nakon razgovora o čemu) nije vrijedno daljnjeg razgovora (kad je sve jasno ili kad se ne može ništa izmijeniti); (u raznim kontekstima) {{/c}}[govori da mu je to ukusno; govore da masnoća u krvi nije tako opasna; govorim ti; kad ti govorim], {{c=1}}usp. {{ref}}kazati ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}što ćeš mi ∼, nemoj mi ∼ {{c=0}}sve je jasno, razumijemo se, ne treba trošiti riječi{{/c}}