Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
graničiti — gràničiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA 1. imati zajedničku granicu, nalaziti se na granici; dodirivati se 2. dopirati do nečeg drugačijeg [graničiti s glupošću] ETIMOLOGIJA vidi granica … Hrvatski jezični portal
razgraničiti — razgràničiti (što, se) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. razgràničen, gl. im. razgraničénje> DEFINICIJA odrediti što kome pripada, odijeliti obilježavanjem granice, označivanjem ili povlačenjem crte; razdvojiti [razgraničiti… … Hrvatski jezični portal
ograničiti — ogràničiti (se) svrš. <prez. ogràničīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ogràničen, gl. im. ograničénje> DEFINICIJA 1. (što) postaviti granice čemu 2. (se) postaviti, zadati si granicu, zadržati se u određenim granicama ETIMOLOGIJA o… … Hrvatski jezični portal
