gòvōrnīk

gòvōrnīk
gòvōrnīk m {{c=0}}({{/c}}gòvōrnica ž{{c=0}}){{/c}} 〈V -īče, N mn -īci〉 {{c=0}}1. {{001f}}onaj koji dobro govori u svim oblicima monološkog iznošenja i dijaloškog razmjenjivanja mišljenja, u raznolikim prilikama i okolnostima 2. {{001f}}onaj koji dobro drži govore 3. {{001f}}ovlašten da govori {{/c}}[∼ parlamenta; ∼ vlade; ∼ mirovne misije]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}izvjestitelj za javnost 4. {{001f}}osoba koja aktivno vlada nekim jezikom; izvorni govornik
∆ {{001f}}{{/c}}izvorni ∼ lingv. {{c=0}}onaj koji govori neki jezik kao materinski, kojemu to nije strani jezik, koji intuitivno i bez studiranja vlada bitnim zakonitostima {{/c}}[izvorni ∼ hrvatskoga jezika = izvorni hrv. govornik{{c=0}};{{/c}} izvorni ∼ talijanskog jezika = izvorni talijanski govornik]

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • govornik — gòvōrnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA 1. onaj koji dobro govori u svim oblicima monološkog iznošenja i dijaloškog razmjenjivanja mišljenja, u raznolikim prilikama i okolnostima 2. onaj koji dobro drži govore 3. ovlašten da govori,… …   Hrvatski jezični portal

  • govórnik — a m (ọ̑) 1. kdor neposredno podaja v javnosti sestavek o kaki stvari: ljudstvo je napeto poslušalo govornika; slavnostni govornik; na odru se je zvrstilo več govornikov // kdor zna spretno govoriti, pripovedovati: govornik ni, piše pa dobro;… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • sȕgovornīk — m (sȕgovornica ž) 〈V īče, G īci〉 onaj s kojim se govori, jedan od sudionika u izravnom ophođenju i razgovoru, onaj koji sudjeluje u dijalogu; subesjednik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kázati — (komu, što) svrš. 〈prez. kȃžēm, pril. pr. āvši, imp. káži, prid. trp. kȃzān〉 1. {{001f}}riječima izraziti; reći, spomenuti, imenovati, priopćiti, zapovjediti, izjaviti, obznaniti [kad ti ja kažem; kako ljudi kažu] 2. {{001f}}pren. izraziti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rȅći — (što) svrš. 〈prez. rȅčēm/rȅknēm, pril. pr. rèkāvši, imp. rèci, aor. rèkoh (2. i 3. l. jd rȅče), pril. sad. rȅkūći, prid. rad. rȅkao, prid. trp. rèčen〉 1. {{001f}}govorom ili riječju izložiti, izraziti se riječima, usmeno ili pismeno;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rêtor — m i ž 1. {{001f}}pov. u antičkoj Grčkoj dobar govornik i učitelj govorništva 2. {{001f}}onaj koji je vješt u govorništvu; govornik, besjednik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tkȍ — (kȍ razg. knjiš.) zam. 〈G i A kòga, D kòmu, L kòme/kôm, I kîm/kíme〉 1. {{001f}}(upitna) a. {{001f}}izravni upit [∼ je to?; ∼ ti je to rekao?] b. {{001f}}neizravni upit nakon izravnih glagola [reci mi ∼ je bio] 2. {{001f}}(odnosna) u korelaciji s …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vı̏djeti — (∅, koga, što) dv. 〈prez. vı̏dīm, imp. vı̏di, pril. sad. vı̏dēći, pril. pr. vı̏djēvši, prid. rad. vı̏dio, prid. trp. vı̏đen, gl. im. vı̏đēnje〉 1. {{001f}}reagirati (na što) osjetilom vida, primjećivati, opažati očima, zapaziti, zapažati očima 2.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • retor — rȇtor m DEFINICIJA 1. pov. u antičkoj Grčkoj dobar govornik i učitelj govorništva 2. onaj koji je vješt u govorništvu; besjednik, govornik, retoričar ETIMOLOGIJA vidi retorika …   Hrvatski jezični portal

  • reći — rȅći (što) svrš. <prez. rȅčēm/rȅknēm, pril. pr. rèkāvši, imp. rèci, aor. rèkoh, [i] (2. i 3. l. jd)[/i] rȅče, pril. sad. rȅkūći, prid. rad. rȅkao, prid. trp. rèčen> DEFINICIJA 1. govorom ili riječju izložiti, izraziti se riječima, usmeno… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”