kȁčiti

kȁčiti (što, se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. kȁčēći (se), gl. im. kȁčēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}hvatati kakvom kukom ili sponom, učvršćivati za to načinjenom iglom, užetom, kukama i sl. {{/c}}[∼ vagone; ∼ značku (u zapučak)] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(se komu) {{c=0}}nametati komu svoje društvo, nametati se, prišivati se, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}zakačiti{{/ref}}, {{ref}}prikačiti{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}voziti se stojeći ili sjedeći na spoju, rudi vozila, vješati se{{/c}}