kònac

kònac
kòn|ac1 m 〈G kónca, N mn kônci, G kȍnācā〉 {{c=0}}dvije ili više upletenih niti pamuka, svile i sl.; služi za šivanje, spajanje čega {{/c}}[kirurški ∼ac; ∼ac za vezenje; ribarski ∼ac; zubni ∼ac]
{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}držati ∼ce (u rukama) {{c=0}}držati vlast, sve voditi, zapovijedati u svemu; {{/c}}hvatati ∼ce {{c=0}}otkriti sve; {{/c}}(kao) pod ∼ac {{c=0}}vrlo precizno, ravno izvesti (npr. zid, crtu, itd.); {{/c}}onaj koji poteže ∼ce (potezati ∼ce i sl.) {{c=0}}onaj koji diskretno upravlja postupcima drugih ljudi (predodžba marionete); {{/c}}pod ∼ac {{c=0}}1. {{001f}}u pravcu (kao kad se drži konac ili konop kad se što gradi i sl.) 2. {{001f}}potpuno jednako, na dlaku isto (ob. kad se određuje što po visini, kad se određuje ravnina i sl.); {{/c}}pomrsiti (kome) ∼ce {{c=0}}pokvariti kome račun, onemogućiti ga u namjerama; {{/c}}visiti o ∼cu {{c=0}}jedva opstati{{/c}}
————————
kòn|ac2 m 〈G kónca, N mn kónci, G kȍnācā〉 {{c=0}}kraj, svršetak
⃞ {{001f}}{{/c}}bez kraja i ∼ca {{c=0}}u beskraj; {{/c}}na ∼cu ∼ca {{c=0}}na kraju krajeva{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.


Поделиться ссылкой на выделенное

Прямая ссылка:
Нажмите правой клавишей мыши и выберите «Копировать ссылку»