obitávati

obitávati
obitávati (∅) nesvrš. prez. obìtāvām, pril. sad. obitávajūći, gl. im. obitávānje〉 {{c=0}}živjeti na nekom mjestu; stanovati, boraviti, prebivati{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • obitavati — obitávati (Ø) nesvrš. <prez. obìtāvām, pril. sad. obitávajūći, gl. im. obitávānje> DEFINICIJA živjeti na nekom mjestu; stanovati, boraviti, prebivati ETIMOLOGIJA prasl. i stsl. obitati (rus. obitát ) ← *obvitati ← o (b) + prasl. *vitati:… …   Hrvatski jezični portal

  • nastávati — (što) nesvrš. 〈prez. nàstāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}zast. stanovati 2. {{001f}}živjeti na nekom većem području, prebivati, naseljavati, imati stanište (o ljudima i životinjama), obitavati, staniti se, živjeti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nastavati — nastávati (što) nesvrš. <prez. nàstāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. zast. stanovati 2. živjeti na nekom većem području, prebivati, naseljavati, imati stanište (o ljudima i životinjama), obitavati, staniti se, živjeti… …   Hrvatski jezični portal

  • obitavalište — obitàvalīšte sr DEFINICIJA mjesto gdje se obitava, prebivalište, mjesto stanovanja (za osobe), stanište (za životinje i biljke) ETIMOLOGIJA vidi obitavati …   Hrvatski jezični portal

  • obitelj — obítelj ž <I i/ u> DEFINICIJA 1. sociol. temeljna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga srodnika, ob. roditelja i njihove djece; porodica, familija 2. [i] (+ potenc.)[/i] zajednica (ljudi, stvari i sl.) 3. žarg.… …   Hrvatski jezični portal

  • obiteljski — obíteljskī prid. DEFINICIJA koji pripada obitelji, koji se odnosi na obitelj [obiteljska kuća; obiteljska mirovina; obiteljska uspomena] FRAZEOLOGIJA obiteljski čovjek (za m i ž spol) koji voli obitelj i život u obitelji; familijaran ETIMOLOGIJA… …   Hrvatski jezični portal

  • obiteljski — obíteljski pril. DEFINICIJA kao u obitelji ETIMOLOGIJA vidi obitavati …   Hrvatski jezični portal

  • ubicirati — ubicírati dv. <prez. ubìcīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. imati trajno prebivalište; prebivati, stanovati, obitavati 2. locirati [ubicirati antičko groblje] ETIMOLOGIJA njem. ubizieren ≃ lat. ubi: gdje?, v …   Hrvatski jezični portal

  • habitacija — habitácija ž DEFINICIJA 1. v. habitat 2. rij. mjesto gdje se stanuje; stan, stanište ETIMOLOGIJA lat. habitatio ≃ habitare: obitavati …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”