ȍsnova

ȍsnov|a ž {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}ono na čemu se što gradi, tvori, stvara {{/c}}[bez ∼e; mijenjati iz ∼e; na ∼i (čega); u ∼i]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}temelj, baza b. {{001f}}glavno ili odlučujuće načelo {{/c}}[sve ovdje radimo na komercijalnoj ∼i] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}lingv. {{c=0}}dio riječi koji se u promjeni ne mijenja i koji može biti temeljem za tvorbu tvorenica (ruk-, pek-) {{/c}}[pridjevska ∼a; prezentska ∼a; imenska ∼a], {{c=1}}usp. {{ref}}nastavak (3){{/ref}}

{{/c}}{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}vezana ∼a lingv. {{c=0}}osnova koja nikada ne dolazi kao osnova samostalnih riječi, nego samo u tvorbi složenica i u prefiksalnoj tvorbi (npr. -teka){{/c}}