Bȕkovica

Bȕkovica
Bȕkovica ž geogr. {{c=0}}krški kraj u Dalmaciji, I od Ravnih kotara{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • kóvica — e ž (ọ̑) teh. preprost element, s katerim se vežejo pločevinasti deli: kovico izbiti, zakovati; aluminijasta, bakrena kovica; ploščata, polokrogla kovica / kleparska kovica drobna kovica za povezavo tanjših pločevin; konstrukcijske kovice večje… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • Mȃlā Rȁkovica — ž naselje (u blizini Zagreba) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • Nȍvā Bȕkovica — ž naselje (u blizini Ploča) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • Rȁkovica — ž selo J od Slunja …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lȕkovica — ž bot. podzemna stabljika, obavijena mesnatim listovima, biljci služi kao pričuva hrane …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mȁkovica — ž 1. {{001f}}bot. a. {{001f}}zeljasta dvosupnica (Glaucium sp.) iz porodice makova (Papaveraceae); rožinac b. {{001f}}čahura maka 2. {{001f}}pecivo u obliku okrugle pletenice posuto makom …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zȁkovica — ž ono čime se što zakiva; zakivak, zakivka, nitna, metalna spojka …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • Špı̏šić Bȕkovica — ž naselje (u blizini Virovitice) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ugrézen — zna o prid. (ẹ̄) nanašajoč se na ugrez: ugrezen svet; ugrezna tla ♦ navt. ugrezna lestvica lestvica na premcu in krmi ladje, ki označuje ugrez in natovorjenost ladje; teh. ugrezna kovica kovica z ugreznjeno glavo …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • vótel — tla o stil. ó [ǝu̯] prid. (ọ) 1. ki ima v sebi prazen, ne s trdno ali tekočo snovjo izpolnjen prostor: votel predmet; kost je votla; rastlina z votlim steblom / votel ključ / votel zob; deblo je že votlo / kraška tla so votla 2. star. ki teče,… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”