posuđènica

posuđènica ž lingv. {{c=0}}1. {{001f}}riječ preuzeta iz drugog jezika i prilagođena jeziku koji preuzima 2. {{001f}}naziv koji se upotrebljava u jednom području ili struci, a koji je u nju preuzet iz neke druge struke (npr. »subjekt« u lingvistici je preuzet iz logike)

∆ {{001f}}{{/c}}semantička ∼ lingv. {{c=0}}domaća riječ koja pod utjecajem strane riječi dobiva novo, dodatno značenje (npr. »miš« u računalstvu prema engleskome »mouse«){{/c}}