razùmjeti

razùmjeti (koga, što, se) dv. 〈prez. razùmijēm (se), pril. pr. -ēvši (se), prid. rad. razùmio (se)〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga, što) {{c=0}}a. {{001f}}shvatiti, shvaćati smisao, značenje, sadržaj, bit čega; pojmiti, poimati, proniknuti, pronicati u smisao {{/c}}[∼ govornika; ∼ izlaganje; ∼ film] {{c=0}}b. {{001f}}moći pratiti s razumijevanjem, poimati čiji jezik, govor {{/c}}[∼ njemački] {{c=0}}2. {{001f}}shvatiti/shvaćati čije pobude, biti svjestan njihove opravdanosti 3. {{001f}}{{/c}}(se u što) {{c=0}}poznavati što, vladati nekim znanjem, biti vješt u čemu 4. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}shvaćati jedno drugo, uskladiti ili imati usklađene odnose s kim b. {{001f}}dobro se slagati u nazorima i sl.

⃞ {{001f}}{{/c}}da se razumijemo {{c=0}}postavimo stvari jasno; {{/c}}po sebi se razumije {{c=0}}sasvim je jasno, zna se; {{/c}}razumije se {{c=0}}kada se ističe logičnost neke tvrdnje da nije opravdano očekivati drugačije; naravno, prirodno, jasno, dakako, dabome{{/c}}