samoosuđívati se

samoosuđívati se nesvrš. 〈prez. samoosùđujēm se, pril. sad. samoosùđujūći se, gl. im. -ānje〉 {{c=0}}sam sebe osuđivati (u zn. upućivati prijekore, smatrati se krivim, predbacivati sebi što), prigovarati sebi{{/c}}