sȁblja


sȁblja
sȁblj|a1 ž 〈G mn sȁbāljā/-ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}hladno oružje za sječenje, zakrivljena sječiva s jednom oštricom, koje se opasuje i nosi u koricama {{/c}}[opasati ∼u; ∼a o pasu] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}oštra osoba s kojom nema šale
∆ {{001f}}{{/c}}∼a damaskija, {{c=1}}v. {{ref}}damaskija{{/ref}}
{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}dobiti na ∼i {{c=0}}ratom osvojiti; {{/c}}doći (dopasti) do konja i ∼e {{c=0}}postati sposoban za boj i vojsku; {{/c}}mahati ∼om {{c=0}}prijetiti ratom; {{/c}}nije ∼a za vratom {{c=0}}ne prijeti neposredna opasnost; {{/c}}oštriti, brusiti ∼e {{c=0}}pripremati se za rat; {{/c}}staviti pod svoju ∼u {{c=0}}staviti pod svoju vlast, ob. vojnu{{/c}}
————————
sȁblja2 ž 〈G mn sȁbāljā/-ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}zool. {{c=0}}morska riba (Xiphias gladius) iz porodice sabljarki (Xiphiidae); modri sabljan, jaglun, sabljarka 2. {{001f}}{{/c}}bot. reg., {{c=1}}v. {{ref}}perunika{{/ref}}{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.