to


to
to zam. {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}sr, {{c=1}}v. {{ref}}taj{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}(u raznim kontekstima) {{/c}}[∼ se vi kod kuće služite trikovima = takvim trikovima služite se kod kuće, a ne ovdje{{c=0}};{{/c}} ∼ on samo priča = on ne misli ozbiljno]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}(upućuje umjesto ponavljanja na ono što je prethodno rečeno) {{/c}}[O kakvim si ∼ travama govorio?]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}(služi za isticanje informacija koje će uslijediti) {{/c}}[Ja mogu narediti da je dovedu. I ∼ golu golcatu!] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}zam. koja se slaže sa svakim rodom uz enklitički oblik je ili puni oblik jest kao dio imenskog predikata (uz drugu, dodanu subjektnu rečenicu)〉 [TO je jedna divota, TAJ uspon na Okić; TO je momak kakvoga nema, TAJ skakač s motkom; TO je prava muka, TA vožnja preko kamenjara = uspon na Okić je divota; skakač s motkom je momak kakvoga nema; vožnja preko kamenjara je prava muka] {{c=0}}4. {{001f}}(u vezama riječi sažimlje ono što se vidi, objašnjava, što je prethodno rečeno ili na što se ukazuje) {{/c}}[∼ se on samo šali; ∼ tebe svi ovdje gnjave]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}(sa zam. to, veznici i i a uvode zavisnu rečenicu) {{/c}}[Prestali smo plesati, i to kad je bilo najljepše]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji ili na neki neposredan povod u zn. čuđenja čemu ili upozoravanja da je što neobično i sl.) {{/c}}[vidiš ti ∼; gledaj ti ∼; pazi ti ∼]
{{c=0}}⃞ {{001f}}(sa zam. to veznik i i a uvodi zavisnu rečenicu) {{/c}}[Prestali smo plesati, i ∼ kad je bilo najljepše]{{c=0}}; {{/c}}i ∼ ti je {{c=0}}(u nekom izlaganju ili objašnjavanju čega, nakon konstatacije koja ne traži daljnja objašnjenja ili kad se misli da je sve jasno, da ne treba dalje objašnjavati) {{/c}}[ušao vrag u ljude i ∼ ti je]{{c=0}}; {{/c}}kako ∼ {{c=0}}1. {{001f}}(u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili u vlastitom objašnjavanju nekog događaja) u zn. nevjerice, sumnje ili traženja objašnjenja o neposredno rečenom {{/c}}[A: Vjerujte, čovjek gleda oštro u željezni iskrivljen klin i klin se ispravi. B: Kako ∼?]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}nemoguće, ne vjerujem, nevjerojatno, to se mora objasniti, to je nespojivo s iskustvom 2. {{001f}}kao glavna rečenica u složenoj rečenici upućuje da je potrebno objasniti ono što se traži u zavisnoj rečenici, a o čemu se govorilo u prethodnom tekstu ili se općenito zna da se inače govori ili vlada kao važeće mišljenje {{/c}}[Otac mi je pušio i umro relativno mlad, a stric nije pušio i doživio devedeset. Kako ∼, ako je sve u genima? (prije je rečeno ili se općenito misli da je sve u genima)] {{c=0}}(nakon vlastitog imena, neobavezno prema spolu, započinje cjelovitu rečenicu) {{/c}}[Franjo Glazer, ∼ je bio golman (= taj je bio){{c=0}};{{/c}} Marta Pospišil, ∼ je bila pjevačica (= ta je bila)]{{c=0}}; {{/c}}što... ∼ {{c=0}}uz komparativ, kad stupanj u kojem se izražava jedna pojava uvjetuje stupanj ili izrazitost druge {{/c}}[što prije, to bolje]{{c=0}}; {{/c}}∼! {{c=0}}upravo tako! tako treba!; {{/c}}∼ je ∼ {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili kad se što uoči ili pokaže) to je prava stvar, to je ono što se pretpostavilo, to je ono što tražimo i sl.; {{/c}}∼ je da (+ prez. svrš. gl. ili uz čovjek kao uopćen subjekt) {{c=0}}u zn. da je što vrlo jako izraženo s posljedicom koja se iskazuje drugim dijelom {{/c}}[∼ je da poludiš; ∼ je da čovjek poludi; Izvrsna komedija. (To je) da pukneš od smijeha.]{{c=0}}; {{/c}}∼ nije ∼ {{c=0}}nijekanje prethodno rečenoga; {{/c}}(i) ∼ ti je {{c=0}}završna sekvencija nekog objašnjenja u zn. to je tako kako sam rekao, nemam što dodati i sl.; to je sve 1. {{001f}}nemam više što reći, završio sam 2. {{001f}}više nema (pri nekom mjerenju, brojanju, nabrajanju i sl.); {{/c}}∼ da znaš, neka ti ∼ bude jasno, {{c=1}}v. {{ref}}znati ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}∼ je za mene {{c=0}}to mi odgovara; {{/c}}vidiš ti ∼, gledaj ti ∼, pazi ti ∼ {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji ili na neki neposredan povod u zn. čuđenja čemu ili upozoravanja da je što neobično i sl.){{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.