trahéja

trahéja
trahéja ž {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}bot. {{c=0}}biljni provodni element, provodi vodu iz korijena u gornje dijelove biljke; traheida 2. {{001f}}{{/c}}zool. {{c=0}}cjevčica dišnog sustava u kukaca; uzdušnica 3. {{001f}}{{/c}}anat. {{c=0}}hrskavičav cjevoliki dišni organ koji vodi od ždrijela do pluća gdje se račva u dva ogranka (lijevi i desni glavni bronh); dušnik, trahej
{{/c}}✧ {{001f}}lat. grč.

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • traheja — trahéja ž DEFINICIJA 1. bot. biljni provodni element, provodi vodu iz korijena u gornje dijelove biljke; traheida 2. (mn) zool. uzdušnice 3. anat. hrskavičav cjevoliki dišni organ koji vodi od ždrijela do pluća gdje se račva u dva ogranka (lijevi …   Hrvatski jezični portal

  • trahéja — e ž (ẹ̑) 1. anat. cevka, ki dovaja zrak iz grla v sapnice; sapnik: vnetje traheje; lega ščitnice ob traheji 2. nav. mn., zool. cevka pri žuželkah in stonogah, po kateri pride zrak do organov; zračnica: traheje in stigme 3. bot. cev za prevajanje …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • ùzdušnice — m mn 〈N ùzdušnica〉 zool. organi kukaca, stonoga i pauka, {{c=1}}usp. {{ref}}traheja{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • trahealan — trȁheālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji se odnosi na traheje [trahealna astma] ETIMOLOGIJA vidi traheja …   Hrvatski jezični portal

  • traheida — traheída ž DEFINICIJA v. traheja (1) …   Hrvatski jezični portal

  • traheotomija — traheotòmija ž DEFINICIJA med. operativni zahvat razrezivanja dušnika da bi se uvela cijev (kanila) i omogućilo disanje kod opasnosti od gušenja ETIMOLOGIJA v. traheja + tomija …   Hrvatski jezični portal

  • trahifonija — trahifònija ž DEFINICIJA term. hrapavost glasa ETIMOLOGIJA v. traheja + fonija …   Hrvatski jezični portal

  • dušnik — dùšnīk m <G dušníka, N mn dušníci> DEFINICIJA anat. hrskavičav dišni organ koji vodi od ždrijela do pluća gdje se račva u dva ogranka; traheja ETIMOLOGIJA vidi dušak …   Hrvatski jezični portal

  • dušník — a m (í) 1. odprtina, luknja za zračenje: napraviti dušnike v oglarsko kopo; zamašiti dušnike v hlevu; dušnik v podmornici / dušniki v kaminu kanali, po katerih je speljan dim, da se zadrži čimveč toplote 2. redko cevka, ki dovaja zrak iz grla v… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”