trúbiti

trúbiti
trúbiti (∅) nesvrš. prez. -īm, pril. sad. -bēći, gl. im. -bljēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}davati zvučne signale trubom na vozilu b. {{001f}}{{/c}}pejor. razg. {{c=0}}svirati trubu 2. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}(u šali) proizvoditi zvuk sličan zvuku trube (u prehladi i sl.) 3. {{001f}}{{/c}}pejor. {{c=0}}a. {{001f}}raznositi, širiti glasine, senzacionalne vijesti, uporno ponavljati b. {{001f}}{{/c}}žarg. {{c=0}}dosađivati pričanjem, zanovijetanjem; dodijavati, gnjaviti{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • trubiti — trúbiti (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. bēći, gl. im. bljēnje> DEFINICIJA 1. a. davati zvučne signale trubom na vozilu b. pejor. razg. svirati trubu 2. razg. (u šali) proizvoditi zvuk sličan zvuku trube (u prehladi i sl.) 3. pejor. a.… …   Hrvatski jezični portal

  • zatrubiti — zatrúbiti svrš. <prez. zàtrūbīm, pril. pr. īvši, prid. rad. zatrúbio> DEFINICIJA početi trubiti ETIMOLOGIJA za + v. truba, trubiti …   Hrvatski jezični portal

  • dobošáriti — (što) nesvrš. 〈prez. dobòšārīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 pejor. raznositi priče o čemu, govoriti svakom ono o čemu bi se moralo šutjeti; telaliti, trubiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • teláliti — (što) nesvrš. 〈prez. tèlālīm, pril. sad. lēći, gl. im. lēnje〉 1. {{001f}}pov. reg. razglašavati na javnom mjestu, objavljivati, oglašavati 2. {{001f}}pejor. širiti vijesti (koje nije trebalo širiti); bubnjati, razvikivati, razglašavati,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • trúba — trúb|a ž 1. {{001f}}limeni puhaći instrument sa savijenom cijevi i piskom, prisutan u simfonijskim, opernim, vojnim orkestrima, različitim plesnim sastavima; u jazz sastavima jedan od najvažnijih melodijskih instrumenata; trublja 2.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zatrúbiti — svrš. 〈prez. zàtrūbīm, pril. pr. īvši, prid. rad. zatrúbio〉 početi trubiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rastrubiti — rastrúbiti (što) svrš. <prez. ràstrūbīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ràstrūbljen> DEFINICIJA žarg. razvikati, raširiti glas o čemu, učiniti da se mnogo o čemu priča, raznijeti u javnosti kao senzaciju (ob. o pojedinostima koje su trebale… …   Hrvatski jezični portal

  • potrubiti — potrúbiti svrš. <prez. pòtrūbīm, pril. pr. īvši, prid. rad. potrúbio> DEFINICIJA malo zasvirati trubom, dati znak trubom; zatrubiti ETIMOLOGIJA po + v. truba, trubiti …   Hrvatski jezični portal

  • truba — trúba ž DEFINICIJA 1. limeni puhaći instrument sa savijenom cijevi i piskom, prisutan u simfonijskim, opernim, vojnim orkestrima, različitim plesnim sastavima; u jazz sastavima jedan od najvažnijih melodijskih instrumenata; trublja 2. naprava na… …   Hrvatski jezični portal

  • telaliti — teláliti (što) nesvrš. <prez. tèlālīm, pril. sad. lēći, gl. im. lēnje> DEFINICIJA 1. pov. reg. razglašavati na javnom mjestu, objavljivati, oglašavati 2. pejor. širiti vijesti (koje nije trebalo širiti); bubnjati, razvikivati, razglašavati …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”