tȗći

tȗći (koga, što) nesvrš. 〈prez. túčem, prid. rad. tȗkao, prid. trp. tùčen, pril. sad. túkūći, gl. im. túčēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}(za)davati udarce, udarati koga nanoseći mu bol b. {{001f}}udarati nečim tvrdim o čvrstu površinu tako da se čuje šum; kucati, lupati 2. {{001f}}udarati o nešto, po nečemu padajući, pušući, zapljuskujući (o kiši, vjetru, vodi); lupati, pljuštati 3. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}a. {{001f}}biti jači, imati prednost, odnositi pobjedu nad nekim; pobjeđivati b. {{001f}}{{/c}}sport {{c=0}}udarajući (nogom), bacajući (rukom) loptu nastojati ubaciti u gol c. {{001f}}{{/c}}sport {{c=0}}pobijediti, dobiti igru ili utakmicu 4. {{001f}}gađati, pucati iz vatrenog oružja (po kome ili po čemu) 5. {{001f}}udarati, kucati u kratkim i ritmičkim kucajima; pulsirati (o srcu, krvotoku) 6. {{001f}}a. {{001f}}obavljati neku radnju udaranjem, pripremati nešto; nabijati, trti {{/c}}[∼ lan; ∼ konoplju] {{c=0}}b. {{001f}}pripremati jelo takvom radnjom {{/c}}[∼ jaja]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}dobro (je) dok ne tuku {{c=0}}(u šali) (zaključak u izlaganju ili odgovor na pitanje »Kako si (ste)?« u obliku dosjetke) u zn. da nije najgore u prilikama koje bi mogle biti gore i gdje bi moćni (poslodavci, vlast itd.) ili bezobrazni (vlastita djeca itd.) mogli biti gori nego što obično jesu {{/c}}[A: Kako si? B: Dobro dok ne tuku]