unifikácija

unifikácija ž {{c=0}}1. {{001f}}svođenje na jedinstven tip, normu, propis i sl.; ujednačavanje, ujednačenje 2. {{001f}}ujedinjenje, ujedinjavanje

∆ {{001f}}{{/c}}∼ jezika lingv. {{c=0}}1. {{001f}}ustanovljivanje jedinstvenog uzornog jezika kao književnog, službenog, kulturnog i sl. sredstva sporazumijevanja 2. {{001f}}nastojanje da svi narodi prihvate jedan zajednički suvremeni ili već izumrli ili pak umjetno stvoreni jezik kojim bi se služili u svrhu lakšeg sporazumijevanja, {{/c}}opr. diferencijacija{{c=0}}; {{/c}}∼ prava pravn. {{c=0}}donošenje jedinstvenih normi iz određenog pravnog područja za stanoviti teritorij; {{/c}}∼ pravopisa lingv. {{c=0}}stvaranje općenito obvezatnih pravopisnih normi, izjednačenje ortografije{{/c}}