vȍdokāz

vȍdokāz
vȍdokāz m hidr. {{c=0}}letva sa stupnjevanom skalom u cm koja se koristi da bi se označila razina vodene površine u vodotocima, vodnim spremnicima i dr.{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • dokaz — dȍkāz (dókaz) m DEFINICIJA 1. činjenica ili argument kojemu je cilj da utvrdi istinu u vezi s nekom činjenicom, ukupnost razloga koji omogućuju da se utvrdi istinitost neke tvrdnje te postojanje ili nepostojanje nekog čina ili djela [dokaz… …   Hrvatski jezični portal

  • dokàz — áza m (ȁ á) kar utemeljuje, podpira kako trditev: vsi dokazi govorijo proti vam; manjkalo mu je neizpodbitnih dokazov; predložiti, zbirati dokaze; trditev je podprl z dokazi; otipljivi, tehtni dokazi; dokazi za in proti; za to imamo že dovolj… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • dōkaz — s. dōka; …   Germanisches Wörterbuch

  • posréden — dna o prid. (ẹ̑) ki poteka, se opravlja s posredovanjem, s čim vmesnim: posreden odgovor, odnos, stik, učinek, vpliv; posredno odločanje, spoznanje / obveščen je bil po posredni poti / posredna razsvetljava razsvetljava, pri kateri žarki svetila …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • protudokaz — protudòkaz m DEFINICIJA dokaz koji opovrgava tvrdnju iznesenu kao dokaz ETIMOLOGIJA protu + v. dokazati, dokaz …   Hrvatski jezični portal

  • fizički — fìzičkī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na fiziku [fizički zakon]; fizikalni 2. a. koji se obavlja snagom mišića [fizički rad] b. koji radi snagom mišića [fizički radnik] 3. koji se odnosi na tijelo [fizički izgled; fizički napor]; fizikalni,… …   Hrvatski jezični portal

  • dȍkāznī — prid. koji se odnosi na dokaz, ono što ima svojstvo dokaza, što služi kao materijalna činjenica pomoću koje se izvodi dokaz [∼ postupak, pravn.; ∼ materijal, pravn.] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • protudòkaz — m dokaz koji opovrgava tvrdnju iznesenu kao dokaz …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vjȅrovati — vjȅrova|ti nesvrš. 〈prez. vjȅrujēm, pril. sad. vjȅrujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}držati, smatrati da je nešto onako kako se prikazuje, kako tko govori b. {{001f}}misliti, držati, biti uvjeren 2. {{001f}}(komu, čemu) imati… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ontološki — ontòloškī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na ontologiju i ontologe SINTAGMA ontološki dokaz fil. dokaz Boga iz njegove definicije savršenstva: »Bog je najviše biće. Kad on ne bi postojao, on ne bi bio najviše biće. Dakle, on postoji.« (Kant)… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”