- vôl
- vôl {{c=0}}({{/c}}vô razg.{{c=0}}){{/c}} m 〈G vòla, V vȍle, N mn vòlovi〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}agr. {{c=0}}uškopljen mužjak goveda {{/c}}[tovljeni ∼; ∼ na ražnju] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}pren. pejor. {{c=0}}glup i nedokaziv čovjek trome pameti {{/c}}[∼e jedan!; za ∼a ubit, žarg.]{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}tuci ∼a koji hoće posl. {{c=0}}u davanju dužnosti i poslova najbolje je opteretiti onoga koji već najviše radi i pokazuje najviše volje; {{/c}}tući (mlatiti) kao ∼a u kupusu {{c=0}}nemilice tući; {{/c}}vući (tegliti) kao ∼ {{c=0}}raditi teško i neprekidno{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.