zvȑcnuti

zvȑcnuti svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. zvȑcni, prid. trp. zvȑcnūt〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(kome, koga) {{c=0}}a. {{001f}}kratko pozvoniti (ob. na kućna vrata) b. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}nazvati telefonom 2. {{001f}}{{/c}}(koga, što, ∅) {{c=0}}a. {{001f}}udariti lako ili hitro, brzo b. {{001f}}udariti odapevši prst zapet o palac; zvrknuti 3. {{001f}}{{/c}}žarg. {{c=0}}nabaciti (riječ o čemu), nešto malo reći; natuknuti{{/c}}