ùčiti

ùčiti
ùčiti nesvrš. prez. -īm, pril. sad. ùčēći, impf. ùčāh, prid. trp. ‹čen, gl. im. ùčēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}a. {{001f}}nastojati da se što upamti, razumije, stjecati znanje ili vještinu {{/c}}[brzo/lako ∼; ∼ napamet; ∼ usput] {{c=0}}b. {{001f}}pohađati školu, biti na kakvom zanatu {{/c}}[∼ školu ići u školu] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}(∅) {{c=0}}zvati na molitvu po zakonu islama 3. {{001f}}{{/c}}(koga) {{c=0}}a. {{001f}}predavati drugome znanje, vještinu {{/c}}[∼ (koga) engleski]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}poučavati b. {{001f}}savjetovati, nagovarati 4. {{001f}}{{/c}}(što, ∅) {{c=0}}uspostaviti kakvu ideju ili teoriju; naučavati 5. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}(u islamskoj terminologiji i frazeologiji) čitati {{/c}}[∼ Kur’an; ∼ molitvu]
{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}tko mùčī, dvije uči posl. {{c=0}}onaj tko previše ne govori više vidi; {{/c}}∼ knjigu jez. knjiž. {{c=0}}učiti se pismenosti; {{/c}}∼ (koga) pameti {{c=0}}davati kome savjete, obično nepotrebne; {{/c}}∼ školu {{c=0}}ići u školu{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Look at other dictionaries:

  • učiti — ùčiti nesvrš. <prez. īm, pril. sad. ùčēći, impf. ùčāh, prid. trp. ȕčen, gl. im. ùčēnje> DEFINICIJA 1. (što) a. nastojati da se što upamti, razumije; stjecati znanje ili vještinu [brzo/lako učiti; učiti napamet; učiti usput] b. pohađati… …   Hrvatski jezični portal

  • učíti — ím nedov. (ȋ í) 1. s posredovanjem znanja usposabljati za opravljanje določenega dela, dejavnosti: učiti otroka brati, govoriti; učiti koga plesti, voziti kolo; učiti koga streljanja; naredil je, kot ga je učil oče / učiti psa; učiti vole orati… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • šóla — 1 e ž (ọ̑) 1. vzgojno izobraževalna ustanova, ki omogoča učencem organizirano, sistematično pridobivanje znanja, spretnosti: zaradi neprimernega vedenja so ga izključili iz šole; hoditi v šolo; včeraj so jo vpisali v šolo; učiti na šoli, v šoli; …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • vzéti — vzámem dov., vzêmi vzemíte; vzél; nam. vzét in vzèt (ẹ á) 1. narediti, da pride kaj k osebku zlasti s prijemom z roko: vzel je košaro in odšel po sadje; vzemi (si) žlico in jej; vzeti komu prtljago iz rok; vzela je denar od kupca in ga preštela… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • учить — учу, ся, наука, укр. учити, наука, блр. учыць, навука, др. русск. учити, укъ учение , ст. слав. оучити, оучѫ διδάσκειν (Супр., Остром.), болг. уча учу , сербохорв. у̀чити, у̀чи̑м, словен. učiti, im, чеш. učiti, слвц. učit᾽, польск. uczyc, uczę,… …   Этимологический словарь русского языка Макса Фасмера

  • учить — Древнерусское – учити, укъ (учение). Древнепрусское – iaukint (упражнять, упражняться). Праславянский корень uciti, родственный «учить», образован от другого праславянского корня vyknoti, восходящего к древнепрусскому слову со значением… …   Этимологический словарь русского языка Семенова

  • kàko — kàko1 pril. 1. {{001f}}izriče ili pita način, usporedbu, neodređenost, želju, mogućnost, vjerojatnost itd. vršenja radnje [∼ je bolje?; ∼ je to moguće?] 2. {{001f}}(u dijaloškoj situaciji kao pitanje) u zn. kako je to moguće, otkuda to, otkuda… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šègrtovati — (∅) nesvrš. 〈prez. šègrtujēm, pril. sad. šègrtujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}učiti zanat kao šegrt, biti šegrt 2. {{001f}}pren. biti početnik u nekom poslu i istodobno učiti od starijih …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šegrtovati — šègrtovati (Ø) nesvrš. <prez. šègrtujēm, pril. sad. šègrtujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. učiti zanat kao šegrt, biti šegrt 2. pren. biti početnik u nekom poslu i istodobno učiti od starijih ETIMOLOGIJA vidi šegrt …   Hrvatski jezični portal

  • kako — kàko2 [b] (II)[/b] vezn. DEFINICIJA izriče način, izjavu, namjeru, vrijeme, uzrok, posljedicu [reći ću vam kako radim; kako se dogodilo itd.] FRAZEOLOGIJA kako da ne (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika) u zn. 1. potvrđivanja da je… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”