bȗbanj

bȗbanj m 〈G -bnja, N mn bȕbnjevi/-bnji jez. knjiž.〉 {{c=0}}1. {{001f}}instrument napravljen od kože napete na šuplji valjak, proizvodi zvuk udarom {{/c}}[vojnički ∼; narodni ∼] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}tehn. {{c=0}}valjak ili šuplje valjkasto tijelo kao dio strojeva i naprava

⃞ {{001f}}{{/c}}kao ∼ {{c=0}}(o velikom trbuhu); {{/c}}glava mi je kao ∼ {{c=0}}osjećam pritisak u glavi (od napora, briga i sl.), {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}balon ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}ostati u bubnju {{c=0}}čekati red kad se ponovno bude odlučivalo; {{/c}}otići na ∼ {{c=0}}materijalno propasti; {{/c}}udariti u ∼ {{c=0}}naveliko razglasiti, nepotrebno razglasiti; {{/c}}(kao) šipka uz ∼ iron. {{c=0}}privjesak, pripada čemu, ide uz koga ili što{{/c}}