dlȁka


dlȁka
dlȁk|a ž 〈D L dlȁci, G dlȃkā〉 anat. {{c=0}}rožnata tvorevina što kao nit raste iz kože čovjeka i nekih životinja
∆ {{001f}}{{/c}}biljne ∼e bot. {{c=0}}tvorevine različita oblika i funkcije u epidermu viših biljaka; trihomi; {{/c}}mačja ∼a pat. {{c=0}}gnojna upala oko nokata; {{/c}}stidne ∼e {{c=0}}dlake oko spolnog organa; bruce; {{/c}}zle ∼e, {{c=1}}v. {{ref}}badlje{{/ref}}
{{/c}}{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}cijepati ∼u (načetvero) {{c=0}}biti sitničav, cjepidlačiti, ispitivati do sitnica; {{/c}}ići kome niz ∼u {{c=0}}povlađivati, ugađati kome; {{/c}}neće ti (mu itd.) ni ∼a s glave pasti {{c=0}}ništa ti se zlo neće dogoditi; {{/c}}nema ∼e na jeziku {{c=0}}ne ustručava se da jasno kaže što misli; {{/c}}ni za ∼u {{c=0}}ni malo; {{/c}}položiti na ∼u (koga, što) lov. žarg. {{c=0}}odstrijeliti ispravnim hicem dlakavu divljač tako da smrt nastupi odmah (bez ranjavanja i naknadnog traženja sa psima) {{/c}}[položio na ∼u medvjeda]{{c=0}}; {{/c}}traži ∼u u jajetu {{c=0}}traži svaki povod za prigovor; {{/c}}u ∼u točno {{c=0}}(znati, pogoditi itd.); {{/c}}za ∼u (promašiti) {{c=0}}za vrlo malo{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.